20. 07. 2003.
Ustajanje u 4,00, pakiranje. Iz Zaprešića krećem u 5,30 prema Saši. Ukrcavamo Sašu, pa Timona. Od Kmocha krećemo oko 7,15 prema Osijeku. Svi spavaju. Kod Šike stižemo negdje oko 10,00. Hucaljuci već čekaju. Pijemo kavicu, pa utovar. Hoće li sve stati... gurni , podmetni, stisni ... stalo je. U 11,30 polazak. Preko SMS-a pratimo cijeli tok utrke Formule 1 (Hvala našem Dudi). Preko Mađarske stižemo na rumunjsku granicu, čekamo na prijelaz nekih 45 minuta i evo nas u Rumunjskoj. Ekipa polako sklapa oči, kiša pada... evo nas u Devi. Prvo prijava u hotelu, plaćanje smještaja (kampa) pa na livadu. Svi su već tamo. Istovar. Slažemo šatore i tende, večera i spavanac.
21. 07. 2003.
Šika nas budi oko 7,00. nakon doručka slažemo modele i odlazimo na tehnički pregled. Lijepljenje naljepnica po modelima , predaja kartona, provjera sportskih dozvola, modela te provjera frekvencija. Moramo još na pregled i ovjeru sajli (iako smo pokušali objasniti organizatoru da to nema smisla). Pauza za ručak. Kratki trening, svaki nekoliko startova, tek da se vidi dali sve radi, malo proba zraka i sletanja. Livada je tvrda ko kamen, trava žuta i skliska, slijetanje je glavni problem, čak i sa zabijanjem model hoće odskočiti u 90. U 18,00 svečanost otvaranja, oblačimo majce i postrojavamo se na pistu. Trubači trube, govornici govore, ali na sreću sve skupa ne traje predugo. U 20,00 sastanak Team-managera u hotelu. Slani kikiriki pale nam usta, sva sreća da ima i vode. Organizator nas obavještava o načinu provođenja natjecanja, mi smo samo slušatelji. Padaju prijedlozi, nema glasanja, kako je organizator zamislio tako ostaje. Leti se četiri finala. U finale ulazi devet juniora i devet seniora. Startamo u 9,00 ujutro.
22. 07. 2003.
U 07,00 Šika lupa žlicom po lončiću i budi «Ajmo Hrvatine, ustajanje!!!» . Polako ustajemo, neki već lete (Slovenci su ustali u 6 i treniraju). Slažemo modele, zadnja provjera. Kavica miriši. Predaja stanica i iščekivanje nultog turnusa. Isprobavamo modele, zrak i slijetanje, svaki od nas radi dva starta, isto tako i juniori. A sad «za res» rekli bi susjedi. Kmoch leti prvi od naših, napinjem sajlu, signal za start, praćka, dobra visina (svaka čast šleperima Šiki i Brlji), termike ima, priprema za slijetanje, 5, 4, 3, 2... tres, vrijeme je 9;50,0 a slijetanje nažalost samo u 90. Ukupno 983,8. Drugi leti Saša, sve je OK, slijetanje u 100, vrijeme 9;52,9 i prva 1000 je naša. Evo i mene na startu, žega je, al' koga briga, «tko izda, p..da», slijetanje u 100, vrijeme 9;51,7 i drugi 1000 je naš. Stižu rezultati. Saša i ja vodimo pojedinačno i ekipno smo prvi. Na redu su juniori. Arijan je dobar, 9;47,6, nažalost samo 85 za slijetanje i to je 976,1. Josip ponavlja i leti svega 2;44,2 u 95, ukupno 374,3. Timon 5,39,5 u 75, ukupno 615,0. Ponovno seniori. Damir u rupi i ostaje samo 6;50,2, slijeće u 100 što je dostatno za 741,0 bodova, šteta, ali nije nenadoknadivo. Saša 9,51,2 u 100, 996,0. Ja letim 9;52,0 u 95, ukupno 992,9. Juniori 2. turnus, Arijan dolazi malo prerano 9;39,9, ali slijeće u 100 (983,7) Josip 9;47,6 u 100 (995,1) Timon kratkih 4;58,4 u 90 (564,4). Počinje 3. turnus seniora, ja sam u prvoj grupi, 9;52,3 u 95 (992,2) a Damir u trećoj, identično vrijeme 9;52,3, ali slijetanje u 100 i prva Damirova 1000. Gotovo je za danas. Večera, druženje uz pivce, pa u krpe.
23. 07. 2003.
Saša leti u petoj grupi, već sad je vruće. 9;49,3 u 90 (980,5). Juniori lete 3. turnus, Arijan samo 8;08,0 u 95 (842,2), Josip 9;52,2 u 90 (997,5) i Timon 9;28,4 van 15 (821,0). Žega, 37 u hladu, počinje 4. turnus. Ja sam u 3. grupi, 9;48,5 u 90, na sreću ni drugi nisu puno bolji te dobivam 995,2. Damir je u 4. 9;50,9 u 90, samo 985,4. Saša 9;50,8 u 90 (981,6). Ponovno juniori, Arijan 9;42,0 u 95 (980,3) , Josip 9;50,0 u 85 (972,8) i Brlja 8;51,4 u 85 (900,8). Počinje 5. turnus. Saša je u prvoj grupi. Mora sletjeti preko koridora, zalet, pokušaj preskakanja, sudac pokazuje –100. Šteta. Ja sam u 4. grupi. Start, dosta nisko nalazim termiku, zavrtim, dolazi još jedan, ali kontra zakret i tres, padamo obojica, ali se vadimo, kratka provjera, sve radi i idemo dalje. Slijetanje, vidim rupu na krilu, neću zabiti, strah me je za krila, model klizi i staje u 85, vrijeme je 9;51,3 (975,1) taj bacam, bar se nadam. Odmah leti Kmoch, sve je dobro, prilaz za slijetanje, odjednom nema zraka, model ostaje 8 metara prije točke, nevjerojatno, vrijeme je 9;50,9 (945,1). Volodimir mi daje D-box za krpanje krila. Juniori lete 5. turnus. Ari 9;47,2 u 95 (988,0), Joža kratkih 6,28,8 u 100 (794,3) i Timon samo 4;03,0 u 95 (784,2). Gotovo je za danas.
24. 07. 2003.
Budi me kiša, izlazimo iz šatora, nebo sivo uz laganu kišu. Ja sam u prvoj grupi. Letim Escape-a na puni šlep. Odlazim lijevo prema kukuruzu (Šika je jutros tamo nešto ostavio, možda pomogne <(8-)~ ) . Lagano držanje, široki krugovi, samo malim elerončićima. Već su svi dolje, idem na slijetanje, nemam visinu za zabijanje, livada je mokra i model klizi ko po ledu, zaustavlja se u 80. Ali vrijeme je najduže, 7;54,9 i to je dovoljno za 1000. Kmoch je u 4. grupi, kiša je prestala, ali je još uvijek frka napuniti. Svi osim Damira i Rybolt-a su dolje, Damir slijeće na 9;08,0 u 95 (940,1). Saša 9,52,0 proklizava u 75 (971,3). Juniori lete 6. turnus. Arijan 9;47,2 zabija u 100 (992,8) , Josip 9;39,0 u 90 (973,4) i Timon 9,47,2 , slijeće nježno 7-8 metara prije točke, model klizi, klizi i staje u 100, bravo Timon, to je 1000. 7. turnus seniora. Prvi leti Damir, na slijetanju vjetar okreće leđni, Damir koči, kočnice ne rade... 9,48,6 u 95 (989,0). Treća grupa, Saša, sve OK 9;53,7 u 95 i to je 1000. Ja sam u 6. grupi, sve je dobro, minutu do kraja model me baš i ne sluša, bježi mi u desno, 50 sec do kraja (Damir me smiruje «grbav zrak»), konačno ga dobivam po smjeru prema točki, 20 do kraja, otvaram kočnice, model pada u kovit, pokušavam se izvući, tres. Sudac mjeri 73 metra. Vrijeme je 9,51,5 . Ne radi lijevi servo na eleronu, puko je nos. Samo 852,6 bodova. Pauza za ručak, pitam okolo za servo, Nijemci nemaju, imaju Nizozemci, 80 Eura i imam servo. Organizator je objavio da se danas više ne leti. Niko osim Grka i Izraelaca to nije čuo. Sastanak vođa ekipa, dogovor da juniori lete 7. i 8. turnus. Arijan leti 9;50,4, zabija u 100 i to je 998,8, bravo!, Josip još bolje, 9,52,2 u 100, ali samo 996,8, Timon samo 6;21,9 u 75 (658,4). Zadnji turnus juniora, Arijan se žuri, vrlo kratak šlep, mala visina, curak, mora ponoviti, 7;38,7 u 90, suze i samo 789,5. Josip 9;20,3 u 100 je dovoljno za 952,8. Timon 9;45,6 u 95 (984,8). Gotovo je, Arijan je 12. (šteta malo je falilo do finala), Josip 14. a Timon 20. Ekipno su izvrsni 4. Odmor, večera, po koja piva i krpe.
25. 07. 2003.
8. turnus. Saša u 3. grupi, 9;53,5 u 80, 973,7. Damir u 4. grupi, 9,53,4 u 95, 993,8. Ja sam u 6. grupi. Ima termike, brzi start, praćka, model je spetljan u Tursku sajlu, Turci vuku ko sumanuti, ne mogu se osloboditi sajle, tres... model je na zemlji, nos i kontejner u 10-ak dijelova, sva sreća krila i rep su čitavi. Imam reflight. Sva sreća da sam dobio servo. Slomljeni nos od elipse lijepimo trakom, start, sve OK, slijetanje, u 100, ali nos popušta, model proklizava u 95, 994,2. Gubim živce, pa kaj mi se još može dogoditi. Ekipa se prima posla, saniraju Elipsu za 9. turnus, ja sam u drugoj grupi. Visi mi finale. Start, sve je dobro, vrijeme 9;49,4, slijetanje je slabo u 90, ukupno slabih 980,4. čekamo rezultate. Damir je u 3. grupi, 9;52,6 u 100, 999,1. Saša leti u zadnjoj grupi kvalifikacija, 9;53,4 u 90, 985,6. Čekam rezultate, jesam ili nisam, stižu, Damir je 20. a Saša 23. Ekipno smo 6. Ipak sam 9. vraćam se, Damir i Brlja me love za ruke, Šika punu flašu Cole šprica po meni, na kraju i u gaće, skroz sam mokar, ljepljiv, nadam se da ima vode. Ali prvo da se javim Dudi... Brlja, Huco, Damir i ostali mi krpaju modele za sutrašnji finale, meni ne daju blizu. Sprema se oluja, Šika prognozira da će nas fulati, nije baš neki prognostičar, pljušti, držimo tende da ne odu, i to traje i traje... vjetar se smirio, ali kiša pada i dalje, pečemo roštilj ispod tende. Oko ponoći kiša je stala, pokazale su se i zvijezde, svi spavaju, Šika, Brlja i ja još malo čakulamo, pa na spavanac...
26. 07. 2003.
06,30. Šika i ja ustajemo, evo i Huce. Brlja spava pod tendom (šator mu je pun vode). Slažem modele, zadnja kontrola. Šika pita hoćemo li probat, ma nećemo sve valja. Budi se i ostalo društvo, pijemo kavu i čekamo finale. 09,00 zovu na start. Ekipa kreće, a ostatak društva slaže stolice u prvi red... Vrijeme je mirno, ima dosta vlage, sunce je skriveno. Vrijeme pripreme je isteklo, dajem signal šleperima nogom, idemo, svi su išli na puni šlep. Cijela grupa odlazi desno prema drvoredu i aerodromskim zgradama. Ja sam se odlučio za lijevu stranu (kukuruz). Planiram u nekakvoj nulici, Damir me hrabri da sam najviši, svi cure, jedan dolazi pod mene, ali i ja sam počeo curit. Sad je kod njih bolje, krećem prema njima i nadam se da će me nešto pokupiti. Kod njih je odvojilo i penju, nažalost bez mene. Cijedim na maloj visini, borim se za svaku sekundu, već sam blizu sigurnosnog koridora. Slijetanje u 100, vrijeme samo 8;39,4 sve skupa 625,6. Ubrzo slijeće još jedan, mislim Nizozemac, a i Pazderka nije ostao do kraja. Tješim se da se jedan baca. Drugi turnus, sramežljivo se pojavljuje sunce. Start, ima držanja, ali treba raditi. Slijetanje u 100, vrijeme 14;50,7, 995,2 i nije tako loše. Kratki odmor dok juniori odlete. Treći turnus, vrijeme je super, svi startaju jako kratko, nema frke, termike ima dovoljno. 5, 4, 3, 2, 1, tres. Samo 90, vrijeme je dobro 14;55,1. Kohout je letio 14;56,2 u 100 za 1000, dobivam samo 988,9. Zadnji turnus prosječnih 14;52,5 u loših 95 i to je 992,4. Gotovo je, treba pričekati rezultate. Arijan trčeći nosi vijest da sam 6. Moglo je i bolje. Opet me zalijevaju, ali ovaj puta vodom. Pada dogovor da skupimo krpice dok je sve suho i krenemo doma, samo da napravimo zajedničke slike. Opet pakiranje. Hoće li sve stati... gurni , podmetni, stisni ... stalo je. Idemo, još samo da natankamo želuce i rezervoare. Rumunjsko - Mađarska granica, čekamo preko sata. «Tesko» ponoćni gablec, pa dalje i konačno ulazimo u Hrvatsku. Carinici su ljubazni, pitaju i čestitaju. Evo nas kod Šike, Mara je skuhala kavicu. Vozimo se dalje, sunce izlazi, još malo i doma smo. Istovar Kmocha, Brlje i Saše. Konačno doma.
Gotovo je i 4. Evropsko prvenstvo, nadao sam se ekipnoj medalji (ekipno smo u Finskoj bili 5. a u Slovačkoj 4.), no nažalost moramo pričekati Kanadu ili domaći Osijek. Osobno moram biti zadovoljan sa svojim rezultatom, iako da je, a nije ...
Ekipa je funkcionirala besprijekorno, šleperi Šika, Brlja te Saša odlični, Damir kao Team manager, pomoćnik, pilot bez pauze (slijedeći put obavezno vodimo Team managera). Juniori po prvi put na velikoj tekmi nisu razočarali (pred Arijanom i Josipom je velika juniorska budućnost). Huco, Šika, Damir, a naročito Timon u stanju su popraviti i nepopravljivo. Hvala Sanji i Tanji. Tu su Dudo i Boc, iako u Zagrebu, u duši s nama. Hvala Zrakoplovnom savezu i Hrvatskom olimpijskom odboru. Hvala i našim obiteljima na podršci i razumijevanju. Za godinu dana je Svjetsko u Kanadi, vrijeme je da se krene s pripremama...
Damir Kosir